Evo ovako, u Humbolt menzu smo nosili radove žena i ja tramvajem do Nordbanhofa pa posle peške, iz dva puta nije teško jedino što je kuratorka smarala da budemo tamo u 8 ujutro, normalno došo sam u 10. Za vraćanje sam uhapsio Srđana ono kad me je posećivo u Berlinu, ovaj put sve odjednom. Ruke su nam bile duže 10 cm posle.
U Ludvigshafen smo prevozili busom, pomagala mi je i Natalija iz Serbienala.Iz bus kompanije su jeli govna kad smo prijavljivali teret (tako mora, ako nisu samo koferi) Teleoperaterka se pravila pametna kao ne rade oni selidbe. Vozač posle nije A reko. Kolje za šator je srećom stalo u centimetar u pikap taxi do štajge. Neke devojke su mi rekle posle da se vidi da sam malo ojačo.
Ova zajebanciju za parkić u Nojkolnu sam odvezo na bajsu. Boza.
samo bolnice