Trg samoubica / The square of self murderers

Od 83-će kada smo odselili iz Zagreba nisam se u njemu duže zadržavao,do ove i prošle godine gde sam imao sreće da me ubace u izložbu vezanu za saradnju kulturnih centara iz Zagreba i Beograda. Lutajući ulicama i čitajući imena istih slabo koga znam, što ranije kad sam bio klinac nije bio slučaj. Ima tu novih kraljeva,kraljevića, kneževa, barona, banova, fratara,kuraca, palaca … naših tipova sa prezimenima koja zvuče ili se pišu kao da su strana, nikog ne znam, tako da sam se obradovo kad sam jednog prepoznao, Baruna Trenka, ta ulica je siguran sam dobila ime po vinjaku za koji se pouzdano sećam da su moja mama i teta Katica volele da trgnu pre kave.

Još ne znajući da će ovo saznanje da je ulici dato ime po vinjaku snažno odrazi na moj umjetnički rad krenoh da se verem na wc galerije SC u Zagrebu zajedno sa kumom Dejanom, koji je kasnio dobrano jer su ga opet drkali na jugoistočnoj granici Evropske unije Batrovcima.

Gore na klonji prekoputa Francuskog paviljona razapinjali smo na improvizovanu konstrukciju cerade koje sam doneo iz Berlina, namotane na dva metra visoku rolnu, za koju su dva tamnoputa carinika na Tegelu mislili da su skije, a ja brzopleto odgovorih da nisu, pa su me terali da razmotavam. I tu mi oduzeše  novi fiksativ za akrilik u spreju, zbog kako mi kazaše zbog propisa o zapaljivim materijam. I posle čekiranja imao sam još vremena, pa sa mislio da odem da raspravim, ali me bilo nezgodno kad sam kroz odškrinuta vrata prostorijice porod skenera za nestandarni prtljag video da ovu dvojcu spuštenih pantalona da naprskavaju jedan drugom mojim fiksativom guzicu.

Sprejom sam teo da fiksiram slike koje sam slikao na ovim već pomenutim ceradama, na njima sam naslikao portrete dvojce umetnika i samoubica po kojima su nosile imena osnovne škole koje sam prisilno pohađao u Zagrebu i Banjaluci. Na ceradi – reklami javne kuće iz Berlina, zbog koje sam se zamalo skrkao sa pet metara visoke i zaleđene skele s koje sam je mazno,  sam naslikao Josipa Račića zbog toga što sam našao da je imao osetljivu erotsku prirodu kao i ja. Ova cerada ide kao vanjski zid ,a krov je portret Branka Ćopića i on s ulice ne vidi baš dobro. Pitala me Štefica kaj radi na porti galerije; Kaj su vam u školi rekli još nekaj o njima sem da su se vbili? Ja sam gledo film Sokolovi rano lete pa se sećam ponečega, a provalio sam ovde da su mladcima o Račić ponešto rekli, a za Ćopića pojma nemaju ko je. On je izgubio i svoju poljanu na Trešnjevci na kojoj sam rođen.  Poljana se rimuje sa Njegovana pa se sad tako zove.

Kakve to veze ima s vinjakom Trenkom, eto sad pored Špricerove u Zagrebu je i prostor između WC-a SC-a na kojoj stoji kumova i moja vikendica, Francuskog paviljona i skejt parka, zvanično ukazom sabora preimenovan u Trg Samoubica.

Ja ovo sve  nisam znao pa je taj rad naveden pod krivim nazivom Divlja gradnja, ali to je zbog tog kustoskog izdrkavnja- neamo dozvolu,daj naziv, daj odma  kratak tekst. Alo! Ne znam ništa dok ne završim.

trg

Nes(a)vršene strukture je izložba na kojoj su svoje radove predstavili grupa autora iz Hrvatske i Srbije. Sudjeluju: Fokus Grupa, Aleksandar Jestrović Jamesdin, Vladimir Miladinović, Marina Paulenka & Borko Vukosav, Marko Tirnanić te gost izlagač Raša Todosijević.

Izložba ostaje otvorena do 6. veljače 2016. Radno vrijeme Galerije SC je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Otvorenju će u četvrtak, 28. siječnja prethoditi javni razgovor dvaju umjetnika, Vlade Marteka i Raše Todosijevića koji će iz svojih perspektiva u direktnom dijalogu razgovarati o temi nes(a)vršenosti. Razgovor je zakazan za 18 sati također u Galeriji SC.

Nes(a)vršene strukture su suradnja koja se u posljednje dvije godine gradi i razvija između umjetnika, kustosa i institucija iz Hrvatske i Srbije, a koju su inicirale Galerija SC (Kultura promjene, SC, Zagreb) i Galerija Podroom (KCB, Beograd). Istraživački proces kroz koji su prošli pozvani umjetnici (Fokus Grupa, Aleksandar Jestrović Jamesdin, Vladimir Miladinović, Marina Paulenka & Borko Vukosav i Marko Tirnanić), kustosi (Zorana Đaković Minniti, Marta Kiš, Karla Pudar) i drugi pojedinci, bio je podjednako nes(a)vršen s obzirom na opetovano suočavanje sa svim nesavršenostima kako institucionalnih tako i osobnih pozicija unutar sustava djelovanja, te njihova stalna pozicija neistraženog i hermetičnog. Komparativnim pristupom ova suradnja imala je za cilj, između ostalog, upotpuniti međusobni pregled o regionalnim umjetničkim strujanjima i pridonijeti međusobnoj povezanosti. Nakon prve faze koja je bila predstavljena u prosincu 2014. u Galeriji Podroom Kulturnog Centra Beograda, pozvani umjetnici na izložbi u Galeriji SC predstavljaju nove produkcije umjetničkih radova posebno osmišljenih za ovu priliku.

Realizaciju projekta pomogli: autori, Kultura promjene Studentskog centara u Zagrebu, Kulturni centar Beograda, Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Beograd, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije

This slideshow requires JavaScript.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s